Bez rive, bez slika jela u izlogu, bez konobara koji vas vuče za rukav. Samo centralna Istra kakvu poznaju domaći — na 15 do 30 minuta od vile.
Pravilo je jednostavno: dobra konoba se ne reklamira — puna je domaćih. Svih pet adresa je daleko od rive i turističke vreve: četiri na seoskim putevima oko Režanaca, jedna skrivena kod pulske tržnice. Porcije su domaćinske — dolazite gladni.
Godinama ubedljivo najbolja tradicijska adresa u Puli — a opet je turisti ne nalaze, jer nije na rivi nego u ulici kod gradske tržnice. Vodi je Moris Civitico, porodično od osamdesetih: meni se ne štampa, piše se kredom na crnoj ploči, prema onome što je jutros stiglo s tržnice. Kult Plave kamenice je uvrstio Vodnjanku među najbolje gastro-bistroe u Hrvatskoj.
Baš na južnom vrhu istarskog poluotoka, blizu rta Kamenjak — opuštena, domaćinska konoba u kojoj začinsko bilje na tanjuru često dolazi direktno iz vlastitog vrta restorana. Sve se sprema s istom pažnjom kakvu biste očekivali za porodičnim stolom, ne po jelovniku pravljenom za turiste.
Porodična konoba u zaseoku koji nosi njihovo prezime — to dovoljno govori. Jela ispod peke (čripnje) spremaju se satima, pa je ovo mesto za dug, spor ručak: boškarin, jagnjetina, domaća pašta i vino iz okoline.
Najbliža ozbiljna konoba vili, vodi je domaćin koji se drži parole da za užitak ne treba komplikovati. Nema velikih tanjira i dekoracije — ima sira, pršuta, skute i pašte kakvu prave nedeljom u istarskim kućama.
Mihael i Antonija drže sopstvenih 150 svinja i 25 hektara zemlje — ono što stigne na sto, raslo je kod njih. Konoba posvećena svinji u svim oblicima, od ombola do čvaraka, u selu sa jednim od najlepših samostana Istre.
1) Rezervišite dan ranije — mesta su mala, a leti puna domaćih. 2) Peka se naručuje unapred, pri rezervaciji. 3) Ponesite gotovinu. I ne planirajte ništa posle ručka — nećete stići.